Ova metoda temelji se na registraciji i analizi električnog potencijala motorne jedinice. Motorna jedinica je osnovni element neuromotornog sustava i sastoji se od živčanih i mišićnih struktura. Područje kontakta živčanih i mišićnih struktura naziva se motorna ploča.
Potencijali motorne jedinice su glavno električno zbivanje koje se registrira u mišiću tijekom voljne kontrakcije mišića.
Motorne jedince imaju toliko važnu ulogu u prenosu informacija, te značajan faktor u prenosu proteina, enzima, ribosoma periferiji.
Za vrijeme lagane voljne kontrakcije mišića, potencijali motorne jedinice se mogu jasno odijeliti i izdiferencirati jedan od drugog. Usporedo s povećanjem snage mišićne kontrakcije javlja se veći broj potencijala motornih jedinica i nemoguće je razlučiti karakteristike pojedinog potencijala.
Kod neuralne lezije neće doći do max.voljne kontrakcije niti će se angažirati max.broj motornih jedinica i javlja se prorijeđen inervacijski učinak pojedinog potencijala. EMG biofeedback u izometričkoj kontrakciji ispitivanog mišića postiže učinak angažiranja što većeg broja motornih jedinica i mogućnost izvođenja selektivnog pokreta.
Stanje mišića značajno utječe na oporavak živca. Stoga je potrebno uložiti puno truda uz fizikalnu terapiju i elektrostimulacije do ponovne uspostave neuromotorne ploče.
Ozljeda perifernog živca dovodi do ometanja neurološke funkcije te motoričke, osjetne i trofičke.
Motorički ispadi se manifestiraju slabošću ili oduzetošću mišića.Manuelni mišićni test je osnova evaluacije motorne funkcije. Svaki mišić se uspoređuje s kontraleteralnom stranom.Bilježi se kvaliteta kontrakcije i zamor, zatim trik pokreti.
Senzibilni poremećaji dovode do razvoja subjektivnih (boli i parestezije) i objektivnih znakova (analgezija,hiperstezija, anestezija).
Ozljedom živca bolesnik se najčeće suočava s neprepoznavanjem, pogrešnom lokalizacijom, odsustvom osjeta za dodir ili neobičnim senzacijama. Testovi za bol, toplinu, hladnoću su važni znakovi reinervacije živca.
INDIKACIJE za primjenu EMG biofeedback terapije su:
- lezije perifernih živaca
- centralne lezije (relaksacija spazma i kontrola paretične muskulature)
- prije/poslije operativna stanja u traumatologiji, ortopediji kao pomoć pri izvođenju izometričkih vježbi
- u terapiji bola
- kod izvođenja selektivnog pokreta, onemogućavanjem trik pokreta i pomoć m. sinergista
EMG biofeedback kombiniran s izometričkim vježbama u okviru kineziterapije bitno ubrzava proces povećanja snage mišića i kontrolu pokreta. Značajne rezultate postiže u liječenju perifernih neurogenih lezija u svrhu relaksacije spastičnih mišića, ali i uspostavljanjem voljne kontrole nad djelomično oduzetim mišićima.
Veliki uspjeh kod rehabilitacije bolesnika s cerebrovaskularnim inzultom, pareza/plegija (centralnih i perifernih).
U rehabilitaciji EMG biofeedback terapija upoznava bolesnika sa vlastitim funkcionalnim sposobnostima. Omogućuje da se nakon treninga voljno kontrolira određeni mišić i bez biofeedback aparata.
EMG biofeedback aparat registrira mišićne aktivnosti koje naizgled nisu uočljive (golim okom ili palpacijom), putem audio-vizualnog signala omogućuje da sam pacijent prati stanje mišićne aktivnosti (mišićne kontrakcije i relaksacije).
Posredno stimuliranje mišića ima povoljne efekte u koordinaciji pokreta, jačanju muskulature i smanjenju spastičnosti.
Cilj rehabilitacije EMG biofeedback terapijom je podsjećanje refleksnih i svjesnih živčanih puteva na funkcionalan pokret.
Funkcionalna elektrostimulacija postiže učinak poboljšanja facilitacije ozljeđenog mišića i zajedno s EMG biofeedback-om postiže značajan klinički učinak. Upotrebom EMG biofeedbacka u rehabilitacijskoj medicini nastoji učiti bolesnika, reeducirati ponovnoj selektivnoj kontroli mišića. U bolesnika s hemiparezom nastaje oštećenje inhibitornih i ekscitacijskih putova što dovodi do ispada motorike. U početku se radi o hipotonusu, a nakon toga se javlja spasticitet s gubitkom inhibitornih i modulirajućih utjecaja supraspinalnih centara na alfa i gama motoneurone.
Javlja se abnormalna koordinacija mišića agonista i antagonista, a time i nedostatak kontrole pokreta u zglobu kao i problem sinergije pokreta.
Funkcionalni deficit u gornjim udovima odražava se kao slaba kontrola hvata i finih kretnji, a u donjim udovima gubitak stabilnosti pri osloncu, smanjenu dužinu koraka, ali i nemogućnost dorzifleksije i everzije stopala.
U liječenju i rehabilitaciji ozljeda živca ne smijemo zanemariti psihološke aspekte i motivaciju bolesnika, što predstavlja svojevrstan izazov u rehabilitaciji.
Snaga duha u suočavanju s izazovom funkcioniranja i kod trajnih fizičkih ograničenja, najvažniji je činitelj uspješne rehabilitacije.
Uloga je fizioterapeuta stalno usavršavanje i informiranje u području liječenja i rehabilitacije neuromišićne problematike i organiziranje skrbi sveobuhvatno.