Jogom protiv bolova u zglobovima

Artroza, spondiloza i druge bolesti zglobova u današnjem svijetu toliko su česte da, obzirom na produljenje ljudskog vijeka, prestaju biti samo medicinski, a postaju svojevrstan socijalni problem (bolovanja, radna nesposobnost, invaliditet itd)

Tempo suvremenog života, stresovi, odsustvo prirodnog kretanja, loša prehrana i niz drugih faktora situaciju čine još težom, a budućnost teško da će donijeti bolje dane.

Zanimljivo je, međutim, da su mnogi ortopedski problemi kod čovjeka prisutni već milenijima; primjerice, artrotske promjene na zglobovima poznate su već odavna i sigurno su stare kao i ljudski rod. Nađene su na kosturu pračovjeka i na kostima egipatskih mumija. Naravno, slaba nam to može biti utjeha, baš kao i duhovita konstatacija jednog ortopeda kako mu se čini da zglobovi danas imaju kao glavnu funkciju - izazivati bol.

PRAVI UZROCI ČESTO NEPOZNATI

Iako je na razini analize patologije nastanka raznih degenerativnih promjena sve uglavnom poznato, mnoge zagonetke još nisu riješene. Primjerice, zna se da je primarna patološko-anatomska promjena kod artroza  degeneracija zglobne hrskavice. Sekundarno nastaju promjene na zglobnim tijelima i mekim strukturama zgloba (čahura, ligamenti, tetive, mišićno i vezivno tkivo). Zglobna hrskavica kao braditrofno tkivo nema vlastitih krvnih i limfnih žila niti živčanih vlakana, hrani se difuzijom iz sinovijalne tekućine, suphondralne kosti i oskudnih krvnih žila na hvatištima za kost, a ta „prehrana“ često zna biti manjkava iz niza razloga.

Nema određenog stava o „glavnom“ ili „najčešćem“ uzroku tegoba u zglobovima. Katkada i klinička slika može biti zbunjujuća čak i ekspertima. Recimo, zdravom razumu čini se da je trošenje zgloba (pogotovo hrskavičnog dijela) glavni i najčešći uzrok artritisa, no s tog stajališta teško je objasniti činjenicu da mnogi ljudi nikad ne dobiju artritis, mada izlažu svoje zglobove izuzetnim naporima. S druge strane kod nekih je artritis nastao nakon dugogodišnjeg sjedećeg posla za stolom, a da ne spominjemo da određena mjesta na tijelu, koja su česta meta artritisa (na primjer, prsti) uopće ne nose nikakvu težinu.

Novije teorije o artritisu spominju hormone, genetiku, slamanje imunološkog sustava, prehranu i druge činitelje.

Ne manju važnost u anamnestičkim podacima ima zanimanje bolesnika (fizički ili psihički rad, stojeće, sjedeće ili stojeće-sjedeće radno mjesto, uvjeti na radu), način prehrane (kakvoća, količina), te navike (alkohol, pušenje, lijekovi). Ne smije se zaboraviti na pitanja o redovitosti stolice i mokrenja i o spolnim zarazama.

Na kraju cijele priče, logično se nameće zaključak da je točan uzrok - nepoznat.

KAKO JOGA MOŽE POMOĆI

Ortopedski i fizijatrijski se zna: Osnovni postupci u liječenju problema sa zglobovima su fizikalno liječenje i rehabilitacija. Vježbanjem se nastoji održati pokretljivost zglobova, što je moguće veći opseg pokreta. Isto se tako nastoji održati ili povećati mišićna snaga u mišićima koji se nalaze oko zgloba i time pridonose njegovoj stabilnosti. A tu su naravno i brojni postupci poticanja cirkulacije u zglobovima i okolnim tkivima i mišićima.

A joga, svojim vježbama, djeluje upravo u tim segmentima: razgibava zglobove, aktivira i jača muskulaturu, te pospješuje cirkulaciju!

Razumljivo je stoga da u popularnoj američkoj ediciji „Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju“ piše: Čitav niz joga položaja može imati blagotvorni učinak na artritis i

Joga, naravno, ne može liječiti koštano-zglobne bolesti, ali kod mnogih može usporavati tijek i pogoršanje, a djeluje (navedeno u prethodnom stavku) kao izvanredna prevencija i dobra komplementarna terapija klasičnom medicinskom tretmanu. Joga se preporuča za održavanje funkcije zgloba u svim slučajevima artritisa i artroze i ostalih oboljenja zgloba kod kojih zbog bolova postepeno dolazi do smanjenja opsega pokreta, a to kasnije djeluje ne samo na gubljenje funkcije zgloba, nego i na premećaj statike kralješnice.

KRETANJE, RAZGIBAVANJE I JAČANJE!

U okolini se zglobova nalaze mišići, mišićne ovojnice i tetive, hvatišta tetiva te pojedini izdanci zglobne čahure – sinovijske burze ili sinovijske vreće. Sve te strukture koje se nalaze u neposrednoj okolini zglobova znatno pridonose primjerenoj funkciji zglobova. Zglobovi koji su okruženi brojnim i snažnim mišićima stabilniji su od drugih zglobova.

Milijuni sportaša i rekreativaca danas koriste različite zaštitne „bandaže“ kao neizostavni „rekvizit“. Mnoga od tih pomagala suvremene su izrade, s nizom tehničkih detalja i doista mogu mnogo pomoći. Pa ipak, na pitanje „Koji su štitnici za zglobove najbolji“, američki sportski liječnik dr Steven Knapp je odgovorio: „Jaki mišići koji ih drže“.

Niz je jogijskih vježbi koje jačaju i razvijaju muskulaturu, a doslovce tisuće različitih položaja tijela i katkada čudnih savijanja, imaju za svrhu garantirati da će doslovce svaki mišić na tijelu biti aktivan i u funkciji. Posebnu grupu vježbi joge čine asane za jačanje i funkcionalno održavanje mišića koji učvršćuju zglobove. Njihov raspon se kreće od onih najlakših, do vrlo zahtjevnih i prosječnom vježbaču neizvedivih. I upravo ta raznolikost garancija je da svatko u lepezi jogijskih vježbi može pronači one koje mu odgovaraju.

U fizioterapiji u ortopediji najviše se - nekoliko tisuća godina(!) -  primjenjuje kineziterapija, liječenje aktivnim pokretom (medicinska gimnastika, ortopedska gimnastika i terapijska fiskultura). Aktivni pokret jest biološko-specifični podražaj za tkivo. Svaki organ u toku rada prima biološke podražaje, a oni uvjetuju ponovnu izgradnju i regeneraciju tkiva. Pokret, nadalje, intenzivira krvni optok, što je bitan faktor svakog (samo)izlječenja.

Nadalje, svako oštećenje zgloba uzrokuje poremećaj cirkulacije, te puknuće mnogih krvnih žila i kapilara što je izazvalo nakupljanje hematoma u tkivima. Jogijskim vježbama, bez velikih opterećenja, ponovo se potiče cirkulacija, a time i uklanjanje nakupljenoga "smeća" iz tkiva. Mnoge jogijske vježbe imaju osjetno prisutan faktor istezanja mišića, a istezanje mišića značajno pospješuje cirkulaciju. Naravno, prirodan put pojačanja cirkulacije uvijek je reaktiviranje mišića koji su duže vrijeme mirovali, ali su upravo ti mišići u pravilu već atrofirali (dugo mirovanje, gips i sl), pa nisu sposobni za veće napore. Joga, svojim laganim pokretima, s punom kontrolom, a umjerenim naporom, pokazala se mnogo boljom od klasičnih rekreacijskih aktivnosti.

BOLOVI MOGU BITI I POSLJEDICA STRESA

Ortopedima je poznato da sustav za kretanje predstavlja u funkcionalnom pogledu nedjeljivu cjelinu, pa prema tome promjena jednog njegovog dijela mora, prije ili kasnije, dovesti i do promjena ostalih njegovih dijelova. Nadalje, treba znati da se na sustavu za kretanje nerijetko javljaju i manifestiraju znakovi bolesti koje tek sekundarno imaju ortopedski karakter (neurološke bolesti, metastaze malignoma), zbog čega se, naglašavaju liječnici, ortopedska dijagnostika mora proširiti i na područja dodirnih grana.

No, jednako je važno imati u vidu činjenicu da je čovjek jedinstvo tijela i duha, što znači da poremećaj u sferi duhovne komponente nerijetko može izazvati reakciju na čisto fizičkoj razini.

Reumatolog Russel Cecil navodi četiri najučestalija uzročnika artritisa: 1.   bračne nevolje, 2. financijske nedaće, 3. usamljenost i brige, 4. zatomljena mržnja.

U svojoj genijalnoj knjizi „Tijelo i duh, rijeka vjećnosti“, poznati ekspert joge, ali i specijalista klasične zapadne medicine, Deepak Chopra, piše:

„Emocionalni činitelji snažno su povezani s drugim glavnim tipom artritisa, reumatoidnim artritisom. Ovaj poremećaj čini se pogađa žene koje imaju sklonost potisnuti svoje osjećaje, koje, umjesto da se razljute i suoče s ozbiljnim emocionalnim problemima, prihvaćaju pasivnost i potištenost kao način borbe sa stresom. Bolest se pod stresom pogoršava, i, zbog neobjašnjenih razloga, može i nestati, možda podvrgavajući se dubljoj struji promjene.“

Nije stoga čudno da već spomenuti „Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju“ naglašava kako ... „meditacija, samohipnoza, vođena fantazija (vizualizacija) i tehnike opuštanja, na primjer, mogu imati pozitivan učinak kod kontrole kroničnih bolova izazvanih artritisom.

U svakom slučaju, za terapiju svih vrsta problema sa zglobovima nužno je voditi računa o tijelu i duhu podjednako; a upravo u tome  širokim spektrom svojih fizičkih vježbi, ali i tehnika opuštanja, disanja i meditacije - joga može jako mnogo pomoći.

PROMIJENITE ŽIVOTNE NAVIKE

● Kod mngih bolesti zglobova hrskavica se stanjila i nije više glatka. To znači da morate paziti na tjelesnu težinu, ne čučati niti klečati pa čak ni dugo sjediti. Šetnja po ravnom je korisna, a ljeti je dobro plivati jer je to gibanje bez opterećenja.

● Zapamtite, hodanje uz stepenice je tri puta veće opterećenje nego hodanje po ravnom, a hodanje niz stepenice je čak četiri puta veće opterećenje.

● Kod jakih bolova preporučuje se odmor. Važna je tjelesna aktivnost koja održava pokretljivost zglobova i štiti ih od različitih deformacija.

● Od sportova se najviše preporučuju hodanje i plivanje. Pod nadzorom fizioterapeuta može se provoditi posebna gimnastika za funkcionalnu redukciju koju je preporučio liječnik specijalist.

● Poticati istezanje mišića koji su se skratili i  izgubili funkciju.

● Stimulirati cirkulaciju i podmazivanje unutar zgloba.

● Stimulirati živčanu inervaciju.

Drevna jogijska medicina (ajrveda) temeljem tisućgodišnjeg iskustva, preporučuje i slijedeće:

● Specifične biljne dodatke hrani

● Izbjegavati konzumiranje krumpira, mrkve, repe i ostalog korjenastog povrća, te sirovog povrća i salata

● Ne konzumirati hladna hrana i hladna pića

● Oštećene i bolne zglobove redovito mazati uljem sezama.

● Redovno raditi lagane vježbe razgibavanja i istezanja.

No, naglasiti valja za kraj: problemi sa zglobovima vrlo su osjetljivi i stoga nikako nije dobro biti „sam svoj liječnik“. Svaka primjena jogijskih tehnika mora biti dio ukupne medicinske terapije, a ne nekakav eksperimentalni pokušaj samoiscjeljivanja.

Piše: Mag.iur. Vlatko Mišković, Medical Yoga Centar Zagreb, (www.medical-yoga.com)