Elektroterapija je korištenje električne energije u svrhu liječenja. U medicini, pojam elektroterapija odnosi se na različite tretmane, uključujući upotrebu električnih uređaja kao što su moždani stimulatori korisni kod neuroloških bolesti.
Termin se također primjenjuje za korištenje električne struje u svrhu ubrzanja zacjeljivanja rana i ubrzavanje oporavka od ozljeda, te kao stimulacija mišićnog sustava u procesu rehabilitacije. Osim toga, pojam "elektroterapija" ili "elektromagnetska terapija" često se primjenjuje i u praksi korištenja alternativnih medicinskih uređaja i tretmana.
Transkutana nervna stimulacija (TENS) je uporaba električne struje proizvedene u uređaju u cilju stimulacije živaca za terapeutske svrhe. TENS po definiciji pokriva kompletnu paletu struja koje se koriste za pobuđivanje živaca, iako se često koristi s restriktivnijom namjerom, odnosno da opiše vrstu impulsa proizvedenu od strane prijenosnih stimulatora koji se koriste za liječenje boli. Uređaj obično povezujemo sa tijelom pomoću dviju ili više elektroda koje se postavljaju na kožu.
TENS
je neinvazivna, nisko rizična stimulacija živaca kojoj je namjera smanjiti bol, akutnu i kroničnu iako postoje kontroverze oko učinkovitosti u liječenju kronične boli.
Povijest
Električna stimulacija u svrhu kontrole boli koristila se još davno u starom Rimu, 63 god. pr. Kr. što saznajemo od strane Scriboniusa Largusa, kojem je bol u zglobu nestala kada je stao stopalom na električnu ribu na morskoj obali. Od 16. do 18. stoljeća korišteni su razni elektrostatski uređaji za glavobolju ali i druge vrste boli na tijelu. Benjamin Franklin je bio zagovornik ove metode kao jedne od značajnijih koja bi pomagala ljudima da im bol popusti ili potpuno nestane. U devetnaestom stoljeću uređaj nazvan Electreat, zajedno s brojnim drugim uređajima korišten je za kontolu boli i kao jedan od lijekova za ljude koji su obolili od raka. Od svih tadašnjih uređaja, samo Electreat je preživio u dvadesetom stoljeću, ali nije bio prenosiv i imao ograničenu kontrolu nad jačinom električne stimulacije.
Danas
Prvi moderni, prenosivi TENS uređaj patentiran je u SAD-u 1974. godine. U početku je korišten za testiranje tolerancije elektrostimulacije kod pacijenata sa kroničnim bolovima, prije ugradnje elektroda u dorzalne kolumne kralježnične moždine. Iako je tada bio namijenjen samo za testiranje tolerancije na elektrostimulaciju, mnogi pacijenati tvrdili su da su osjetili toliko olakšanje od samog TENSa da se nikada nisu vratili po implantat. Neurološki odjel tvrtke Medtronic, koji su osnovali Don Maurer, Ed Schuck i dr. Charles Ray, razvili su niz aplikacija za uređaje koji koriste električnu stimulaciju za liječenje epilepsije, Parkinsonove bolesti, i drugih poremećaja živčanog sustava.
Danas mnogi ljudi brkaju TENS sa Elektro mišićnom stimulacijom (EMS). EMS i TENS uređaji izgledaju slično, te i jedni i drugi se koriste dugim električnim vodičima i elektrodama. TENS se koristi za blokiranje boli, a EMS je za stimulaciju mišića.
Znanstvena istraživanja pokazuju da visoke i niske frekvencije TENS imaju kao učinak aktiviranje opioidnih receptora u središnjem živčanom sustavu. Naime, visoke frekvencije TENSa aktiviraju delta-opioidne receptore u leđnoj moždini (posebno u produženoj moždini), dok niske frekvencije TENSa aktiviraju beta-opioidne receptore leđnoj moždini. Nadalje, visokofrekventni TENS smanjuje pobuđivanje središnjih neurona da prenose nonciceptivne informacije, te smanjuje oslobađanje neurotransmitera – glutamata i povećava oslobađanje inhibitornih neurotransmitera (GABA) u leđnu moždinu, dok s druge strane aktivira receptore zaslužne za proizvodnju analgezije. Niskofrekventni TENS također oslobađa serotonin i aktivira receptore serotonina u leđnoj moždini te smanjuju razdražljivost bolnih neurona u njoj.
Comments powered by CComment