Upala crijevnog trakta česta je pojava kod reumatoidnog atritisa. Nekoliko autora istaknulo je patološki, upalni i toksikološki utjecaj lecitina iz hrane na probavni trakt. Lecitin je glikoprotein koji se nalazi uglavnom u grahoricama, ali i u drugim namirnicama biljnog i životinjskog porijekla. Lecitin prisutan u hrani ne razgrađuje se tijekom kuhanja i nije probavljiv što rezultira rezidualnom lecitinskom aktivnošću i luminalnim koncentracijama koje su dosta visoke. Osim toga, lecitin može prijeći crijevni zid i doći u kontakt sa makrofagima i limfocitima, stanicama imunološkog sustava. Također postoje dokazi da lecitin potiče stvaranje antigena klase II HLA u stanica koje ih inače ne proizvode te potiču proliferaciju T stanica.
Interakcija stanica crijeva i limfocita olakšava prijelaz patogena iz hrane i crijevog trakta u periferno tkivo što uzrokuju stalnu imunološku reakciju. Grahorice i lecitin iz žitarica mijenjaju crijevnu mirkofloru uzrokujući upalu i povećanu intestinalnu permeabilnost. Time se olakšava rast bakterija u perifernom tkivu kao npr. Escherichia (E.) coli i Lactobacillus lactis. Prema nekim istraživanjaima, u osjetljivih pojedinaca,reakcija između egzogenih ili bakterijskih peptida i amino kiselina može slomiti imunološku obranu i uzrokovati reumatoidni artritis.
S obzirom da većina ljudi jede redovito hranu bogatu lecitinom, kako to da svi ne bolujemo od reumatoidnog artritisa? Pretpostavlja se da biološka varijacija glikokonjugata koji se nalaze u membrani naših stanica, zajedno s činjenicom da su iste obložene finim slojem sijalične kiseline spriječava nastanak reumatoidnog artritisa. Neke studije na životinjama pokazale su da kod prehrane koja isključuje žitarice i leguminoze dolazi do poboljšanja simtoma tipičnih za reumatodini artritis.
Abnormalna crijevna mikroflora
Intestinalna flora pacijenata koji boluju od reumatoidnog artritisa razlikuje se od intestinalne flore zdravih ljudi. Također, pacjenti sa RA vrlo vjerojatno imaju povećan broj bakterija u intestinalnoj flori, posebno anaerobnih bakterija.
U pacijenata sa novodijagnosticiranim reumatodinim artritisom pronađena je bitno drugačija flora u fecesu, nego u kontrolne skupine; a pacijenti sa erozivnim oblikom RA pokazali su najveće razlike. Gram-pozitivne anaerobne bakterije sa snažnim peptidoglikanom u memebrani stanica bile su primarno zaslužne za ove razlike. Ove razlike u flori mogu biti posljedica genoma osobe domaćina, što ukazuje da pacijenti sa RA imaju sklonost bakterijama koje imaju sposobnost indicirati reumatoidni artrits. Prema tvrdnjama nekih autora neke vrste bakterija sa peptidoglikanom u staničnoj stijenci mogu indicirati artritis i stimulirati produkciju RF faktora. Pretpostavka je da neki specifični proteini ili glikoproteini u epitelu crijeva omogućuju da se neke bakterije vežu na stanični epitel, dok bakterije koje to nisu u mogućnosti se ne vežu.
Samo je jedan zaštitini sloj stanica epitela koji pruža zaštitu od enormnog broja bakterijskih antigena. Kontinuiran protok bakterija iz probavnog trakta može biti izvor bakterijskih degradacijskih produkata pronađenih u sinovijskoj tekućini RA pacijenata, a to može pridonijeti inflamaciji sinovijske tekućine, eroziji, izlaganju hrskavice antigenima i autoimunološke reakcije u preosjetljivih osoba.
Izvor: Margaret Rayman and Alison Callaghan "Nutrition and Arthritis", Blackwell Publishing Ltd, 2006
Comments powered by CComment